|
|
|||
|
Предговор |
|||
|
|
|||
|
Naslov kao što je MOĆ JE PRAVO skoro isključuje porebu za daljim objašnjenjem, od kad je istorije, prirodni zakon i zdrav razum proglašavaju tu istinu. “Autor” ovog epskog manifesta ostaje enigmatska tema. Kao što veći deo istorije nije ništa drugo do “PROPAGANDA POBEDNIKA, tako da nikada nećemo biti skroz sigurni za mnoge detalje. Očekivano od same prirode knjiga“MOĆ JE PRAVO” i brutalna istina njenih dinamičnih objava, nikada ranije nije bila objavljivana uz kritičko oko većih izdavačkih kuća. Ispada da je sirov tekst (originala sa adicijama, dodacima) bio precizno očuvan u skoro čistom obliku. Izdavačka Kuća Beli Vuk vam sa ponosom predstavlja prve prevodo ovog velikog dela. Po prvi put, u istoriji prevod na Srpskom jeziku, Moć je Pravo je štampano sa tačnim i odgovornim pregledom detalja , ostavljajući tekst iz 1910 skoro ne promenjen. Imajući zadatak i privilegiju izadvanja ovog moćnog dela, tajanstveni dokazi o autorstvu samog dela postaju prilično vidljivi. Ragnar Redbeard upoređuje se sa Ničeom- ako on sam i nije početni autor - kao učen i inteligentan mislilac i pisac. Mnogi veruju da je Džek London bio Ragnar Redbeard. U svakom slučaju književni stilovi otkrivaju nedvosmisleno da MOĆ JE PRAVO ima dva osobita autora. Originalni ”Redbeard” je pisao u čistom, tehničkom stilu, doslednom i metodičnom. Ustvari, vrlo je moguće da je delo veštog prevodioca koji je zadržao mnoge od gore navedenih imenica i interpunkcije tipicnih za nemački jezik; ceo tekst je vezan brojnim stranim frazama i prevodima. Međutim, kroz studije su rasprostranjene rečenice, često celi pasusi, strasvenih komentara raširenih po kontrastima do skoro kliničnog pristupa Ragnara Redbearda. Izgleda ubedljivo jasno da je autor ovih laskavih zbirki Džek London, briljantan stvaralački talenat, prirodnjak, lucidni vizionar i izuzetni filozof sa užarenom maštom. Jedino na gramatičkoj osnovi ovo je hermetički zaključak. London, čist umetnički genije, je morao da zanemari standadnu interpunkciju ili strukturu recenice. NJegov lični stil pisanja je bio idiosinkazijski kao što je bila izrečena njegova pepoznatljiva strast. Siromasna interpunkcija, brbljivost, pridevski izlivi napustenih rečnika i neprekidne rečenice su bez greške London. Bez obzira na Londonov stil pisanja i filozofiju, neki tvrde da su videli delove rukopisa MOĆ JE PRAVO u rukama samog Londona što daje verodostojnost teoriji. Pažljiv čitaoc će instinktivno osetiti temperamentni tobogan sačinjen od mešavine ovih primetno posebnih pisaca, kao što se kulturne karakteristike ljuljaju između evropske i američke ortografije, kolokvijalizma, sintakse i istorijskih perspektiva. Kao što je Džek London bio zarazno primamljiv, sigurno je da će čitalac imati svoju ličnu emocionalnu i elokventnu reakciju na prosvetljenje apoteozirano u ovom. Bez obzira na pravi identitet autora, istina je neoboriva; istina je sam svoj autor. Neki su kritikovali ovo ikonoklastično remek delo za ”odbranu anarhije.” ^injenica je da možemo opaziti da nemilosrdna surovost prirode kao haos ne menja našu realnost; čovek i svi njegovi zakoni su podložni nemilosrdnim i nsavladivim Zakonima Prirode. Naš racionalni opstanak zavisi od arijevskog čoveka koji ponovo otkriva prirodom-dosuđeno čovečanstvo. On mora izabrati između kukavičluka i hrabrosti, između konfora i slobode, između izumiranja i budućnosti za belu decu. Nema kompomisa. Pobeda osvećuje. Priroda vlada. |
|||
|
| |||